Međunarodni dan vegetarijanstva (i moja „transformacija”)

Sretan vam prvi dan najljepšeg mjeseca u godini 😊 i međunarodni dan vegetarijanstva! Ovaj „dan” obilježava se cijeli listopad i završava međunarodnim danom veganstva, 1. studenog.
Vegetarijanstvo je često „uvod” prema prelasku na veganstvo.
Meni je dugo trebalo da otvorim oči. Nažalost.
IMG_20180804_084253_884
Na vegetarijanstvo sam prešla s nepunih 16, sredinom rujna 1996. jer usprkos ljubavi prema jedenju leševa, nisam više mogla ignorirati svoju savjest koja mi je govorila da je to zapravo odvratno. Naučena sam na jedenje mesa i da je to poželjno i nužno, a bilo mi je i ukusno. Trebalo mi je šest mjeseci borbe sa sobom da na kraju kažem „dosta”. Nisam pojma imala o nutricionizmu, nije tada bilo ni interneta, i do 2000. počela sam se češće prehlađivati, što sam neuko pripisala vegetarijanskoj prehrani kao takvoj (zapravo sam jela dosta jednolično – ono što je bilo dostupno i što mi je tada bilo ukusno) i prebacila se na peskatarijanstvo „radi zdravlja”. No zanimljivo je da mi je anemija koju sam vukla cijelo djetinjstvo nestala s prelaskom na vegetarijanstvo – ustajanje iz kreveta više nije bilo proces s čekanjem da mi se raziđe „mrak” pred očima i prođe napad slabosti.
2004. vraćam se na vegetarijanstvo jer mi je ovo s jedenjem morskih životinja bilo licemjerno – rekla sam ili sve ili ništa, a ja biram ništa pa makar zapala u bolnicu – što se nije dogodilo. Zahvaljujem se osobi koja je po studentskim domovima baš u to vrijeme ostavljala popise tvrtki koje proizvode kozmetiku i higijenske proizvode s naznakom koje muče, a koje ne muče životinje u laboratorijima – nisam prije razmišljala o tome, i počela sam izbacivati proizvode tvrtki s „crne liste”, a prestala sam i kupovati išta kožno. „Staru” kožu sam nosila, kao i poklonjene kožne predmete (bljak).

Ali za lansiranje odjeba cijeloj toj odvratnoj industriji trebalo mi je vremena da shvatim. Mislila sam da su vegani ekstremisti i da je nemoguće promijeniti ovaj sustav. Da je svijet takav i da „to tako mora biti”, a ja ne želim sudjelovati u onom konačnom činu – ubojstvu životinje i njezinu hororu koji proživljava u tim trenucima. I žmirila sam na onaj zadnji korak koji mi je trebao da shvatim da ne-ljudske životinje nisu tu da bismo ih izrabljivali. Koliko me razbješnjivalo kad bi karnisti za ubijanje radi mesa rekli „uzgajamo ih za tu svrhu”, toliko nisam vidjela koliko je loše iskorištavati svjesno, misleće i osjećajno biće, osobu, njezinim porobljavanjem, oduzimanjem tjelesne slobode i postupanjem s njom kao da je roba, stvar. Bez obzira radi li se o intenzivnom uzgoju i masovnoj industriji ili „seljaku koji voli te životinje”. Voli ih toliko da im crpi tjelesne resurse i na kraju ih pošalje u smrt.

Ta ideja počela mi je dozrijevati tek u rujnu 2016., posjetila sam ZeGeVege i razgovarala s tada poznanikom kojeg sam slučajno srela, valjda prvi put, o tome kako izgleda život vegana. Buba je ubačena u uho (hvala, Dane 😉), kotači se pokrenuli i u veljači 2017. odbacila sam i mliječne proizvode i jaja, uslijedilo je i popratno filtriranje odjeće, obuće i modnih dodataka te stroži odabir kozmetičkih i higijenskih proizvoda.

Ono što će svaka osoba koja izbaci u maksimalnoj mjeri (jer u ovom sustavu nemoguće je potpuno se otkopčati od sustava izrabljivanja) svoje sudjelovanje u zlostavljaju, izrabljivanju i ubijanju životinja (skraćeno: vegan/ka) reći će vam za taj proces: žao mi je što to nisam učinila i prije.
Od tada naučila sam iznenađujuće mnogo, pa čak i za kuhanje češće dobijem motivaciju jer je nevjerojatno kreativno, a otkrila sam i ogroman broj namirnica i sastojaka koji su lako dostupni, hranjivi i neusporedivo zdraviji od bilo kakvih namirnica životinjskog porijekla.

Moglo bi se reći da sam izašla iz svoje dotadašnje zone komfora koja je postala pretijesna i više se nije mogla zvati zonom komfora – u jedan drugi život u kojemu su se cijeli svjetonazor i shvaćanje svijeta drastično preokrenuli i u kojemu je prošli život ogoljen do svoje srži kao grozomorna laž – kao nakon uzimanja crvene pilule u Matrixu, ili kao gledanje kroz sunčane naočale u They Live. Bez obzira na sve, ovo putovanje je tek počelo i povratak na staro ne dolazi u obzir.

O autoru Diana (anti-kalopsia)

A different perspective - I'll often poop at your party and rain on your parade.
Ovaj unos je objavljen u Prava životinja, Životinje i označen sa , , , , , , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s