Što naučih u prvih 6 mjeseci veganstva (1)

IMAG8245

Prošlo je 6 mjeseci otkad sam se prebacila na vegansku prehranu, odnosno konačno do kraja progutala crvenu pilulu o izrabljivanju životinja. S obzirom na prožetost svakodnevnog života tom eksploatacijom, bila sam primorana opet pretraživati informacije kako je izbjeći u najvećoj mogućoj mjeri, ovaj put naučivši u samo 6 mjeseci koliko nisam valjda u svih prethodnih 20 godina otkad me počeo zanimati taj problem. Praktični savjeti razbacani su posvuda na internetu, a često se do jedne korisne informacije dođe tek u drugom ili trećem koraku, slučajnim pronalaženjem reference u povezanom tekstu. Posebno je očit manjak informacija na hrvatskom jeziku pa sam odlučila pridonijeti općem kaosu dijeljenjem korisnih informacija kojima raspolažem i koje sam naučila, u obliku serije postova na blogu. To su informacije koje sam iščeprkala bilo pretražujući na internetu, bilo iz objava na društvenim mrežama i forumima, a koje su mi pomogle s pitanjima „kako” i „zašto”. Dio informacija moji su eksperimenti, pokušaji i promašaji koji bi mogli pomoći nekom drugome. Veganstvo danas više nije problem niti je teško ili nemoguće, problem je samo uvriježeno vjerovanje u to (a i ja sam robovala takvom vjerovanju), i problem je intenzivno promoviranje često preskupih prehrambenih proizvoda za vegane. Počet ću s prehranom jer je hrana najvidljiviji oblik eksploatacije, a kult obožavanja hrane i robovanje tradiciji i zaostalim shvaćanjima najveća su kočnica u poticaju na promjenu.

limeta

Iako su veganski prehrambeni proizvodi* već neko vrijeme prisutni i u Hrvatskoj, mnogi od njih zbog svoje su skupoće i dalje daleko nedostupni većem broju kupaca. Kad se uzme u obzir i to da se na internetu teškom mukom može iskopati neki recept u kojem nema bar jednog sastojka koji je za naše područje i kuhinju egzotičan ili nestandardan, i koji je usto često višestruko skuplji ili ga je gotovo nemoguće nabaviti, nije čudo da i zbog toga veganstvo djeluje neisplativo. Problem je kad se npr. za svaki kolač traži ekstrakt vanilije (60 ml košta preko 100 kn!) ili se krema izrađuje od indijskih oraščića (koji osim što su skupi, nisu ni etički najprihvatljiviji – a o tome uskoro u nekom drugom postu). Ponekad se čini da se veganstvo svodi na zadovoljavanje osnovnog uvjeta „ne sadrži životinjske sastojke”, a to, barem prema definiciji, ne bi smjelo biti dovoljno jer se inače svodi isključivo na oznaku „biljno” (engl. „plant-based”), što nije isto što i „vegansko”. Umjesto traženja alternativa koje se temelje na manje štetnim odabirima koji bi bili prikladniji i za plići džep, s manjim ekološkim otiskom, bez krajnje okrutnog izrabljivanja radnika (često djece) iz zemalja u razvoju i financiranja daljnjeg izrabljivanja životinja, promoviraju se skuplji proizvodi štetnijeg utjecaja na okoliš, na prava životinja i na ljudska prava. Ovdje ću pokušati skupiti što više podataka o manje štetnim alternativama.

Prijelaz na bilo kakvu drukčiju prehranu znači i prilagodbu probavnog sustava, i crijevna flora mora se prilagoditi novom sastavu hrane. Kako različiti organizmi različito reagiraju, mnogima je taj prijelaz neugodan jer može doći do problema s probavom (nadutost, proljev itd.) koji traju od nekoliko dana do nekoliko tjedana. Ako su vas počele mučiti tegobe s probavom, uzimajte više hrane bogate probioticima – fermentirano povrće (a od toga je najbolji kiseli kupus), tempeh, biljne jogurte…

Biljni jogurti bezobrazno su skupi. Jednom sam isprobala standardni način dobivanja jogurta iz kućne radinosti, i od jedne čaše (od 400 g) sojinog jogurta dobila sam još dvije „ture”, doduše malo rjeđeg jogurta: kad bi ostalo oko prst jogurta na dnu čaše, umiješala bih sojino mlijeko i ostavila tako na sobnoj temperaturi 24 sata. Proces se može pojačati povremenim (2-4 puta) zagrijavanjem na štednjaku na najslabijoj vatri u trajanju 5-10 min. Za one naprednije postoje i starter kulture koje se mogu naručiti za profi pripremu jogurta iz domaće radinosti.

Pojačano prđenje zbog češće konzumacije grahorica može se ublažiti ili eliminirati kuhanjem s komoračem ili ajovanom; ili kombu algom, koju osobno nisam probala. Obično na 2 litre variva ubacim oko pola čajne žličice začina. Meni se okus ajovana, ako ostane u samom jelu pa zagrizem sjemenku, ne sviđa i preintenzivan mi je (aroma je nekako… „lužnata”) – problem rješavam kuhanjem u odvojenoj mrežici kao za čaj pa izvadim kad je jelo gotovo. Komorač je isto dobar, no manje učinkovit (s tim da još nisam pokušala s povećavanjem količine). Još jedan savjet uključuje dodavanje četvrtine šalice jabučnog octa u vodu u kojoj se kuhaju mahunarke zadnjih pola sata kuhanja. Veći zagriženici puštaju da grahorice proklijaju, čak i fermentiraju, ali nisam se još pozabavila s tim u praksi. S fermentacijom grahorica, koja je inače izrazito preporučljiva za zdravlje, ne usudim se igrati jer je vrlo osjetljiv i nestabilan proces ovisan o vanjskim faktorima i podložan razvoju loših bakterija te zahtijeva planiranje 2-3 dana unaprijed.

IMAG8003

Dva su biljna mlijeka iz domaće radinosti koja često radim, a cijena litre izađe otprilike 1,5-3 kune: zobeno i kokosovo. Potrebne su zobene pahuljice (grube, tj. valjane/rolled oats), odnosno kokosovo brašno (ono što smo podrazumijevali pod brašnom još kao djeca i u što se uvaljaju kolači čupavci, a danas zbog dostupnosti različitih namirnica pa i pravog brašna od kokosa, radi preciznosti ovo bi se moglo nazvati ribanim kokosom). Treba napomenuti da kokos ima negativne implikacije na prava životinja i zbog toga ga ne trošim u mjeri u kojoj bih inače željela.

Isti omjeri vrijede za zobene pahuljice, kokosovo brašno, lješnjake i bademe (pišem za ono što sam isprobala). Ovisno o šalici koja se upotrebljava, dobije se od 0,7 do 1,0 l (obično koristim klasični mug za čaj, tj. veću kavu od cca 2,2 dl).

Zobeno: Šalica zobenih pahuljica namoči se u dvije šalice vode na minimalno 15 minuta, da omekšaju. Štapnim mikserom ili blenderom miksa se dok se pahuljice ne usitne, zatim se dodaju još dvije šalice vode, prstohvat šećera i prstohvat soli i ponovno izmiksa pa procijedi. Talog koji ostane može se upotrijebiti za uobičajenu zobenu kašu kojoj se dodaju sastojci po želji – voće, sjemenke, orašasti plodovi, čokolada, cimet… Mlijeko je blago sluzavo i vrlo brzo se zgušnjava kad se zagrije, a zbog neutralnog okusa prihvatit će okuse začina ili drugih dodanih namirnica – jako je dobro kao temelj za slane umake pa se tako uštedi i na vrhnju za kuhanje. Za puding nije podesno, probala sam i nije dobro ispao okusom.

IMAG7531

Lješnjakovo / bademovo: lješnjaci i bademi trebaju više sati namakanja u vodi nebitne količine (najbolje da tako „prenoće”), a onda se ta voda baci i doda svježa u navedenom omjeru. Njihovo mlijeko je ukusnije ako su prije namakanja isprženi. Preostali talog može se posušiti na niskoj temperaturi u pećnici i iskoristiti za kolače, ili bez sušenja dodati zobenoj kaši, u smoothie i sl. Još uvijek istražujem jer nije baš tako jestivo u većoj količini kao ostatak od zobenih pahuljica.

Kokosovo: kokosovo brašno nema potrebe namakati (ali može odstajati također), a prethodno ga treba tostirati da pusti miris i ulje. U hladnjaku će se stvoriti masnija korica na vrhu, izgledat će kao „glečeri” – a ako se stavi u širu posudu, podsjeća na način kako nastaje „kajmak”. Vjerujem da bi se mogla naći primjena toj odvojenoj suhoj tvari kao i kod punomasnog kokosovog mlijeka iz konzerve, no do sad nisam pokušavala išta s tim. Iskušala sam i kuhanje pudinga – uspio je i bio ukusan. Ostatak od cijeđenja također se može posušiti i iskoristiti za kolače ili dodavati u kaše, smoothieje itd. Kao i kod badema i lješnjaka, još istražujem načine upotrebe. Sad ljeti dok je sezona odlično mi paše s nasjeckanim breskvama, bez ikakvih dodataka.

Bilo koje biljno mlijeko iz domaće radinosti nakon duljeg stajanja u hladnjaku razdvaja se na vodu i talog pa je potrebno dobro ga promućkati prije upotrebe. Još recepata za biljna mlijeka nalaze se na ovom linku.

Soja nezasluženo ima lošu reputaciju, pretežno zbog načina na koji se uzgaja u SAD-u. Kod nas se može kupiti ili naručiti u svom izvornom, neobrađenom obliku od domaćih proizvođača, a u prodaji ima i dosta vrlo povoljnih prerađenih proizvoda od soje iz Srbije, koja također nije GMO. U Encianu se sojine ljuspice mogu kupiti iz rinfuze za samo 22 kn/kg, a pritom treba napomenuti da je to suhi oblik. Prilikom kuhanja ljuspice se napiju vode i imaju mnogo veći volumen. Vrlo su zahvalne za brzu pripremu hrane u mnogim namjenama – od umaka za špagete bolognese do raznih burgera u kombinacijama s različitim povrćem i začinima, a udio bjelančevina (u suhom obliku) iznosi 50%.

Crvena leća još je jedna vrlo zahvalna namirnica koju sam otkrila tek s veganskom prehranom. Cijena kilograma (ako nije iz bio-uzgoja) iz rinfuze kreće se od 20 (Kaufland) do 24 kune (Inter_Spar). Budući da je sitna i tanka nema potrebe za namakanjem prije kuhanja, a da se skuha dovoljno je 10-15 min i još dodatnih 5 min da odstoji u vodi u kojoj se kuhala, pri čemu joj se volumen znatno poveća. Nju koristim za pogačice – izdinstam je na ulju, luku i češnjaku s dodanom crvenom paprikom, solju, paprom i ostalim začinima „odvolje” pa njome punim lisnato tijesto. Za brzu pripremu koristim svježe lisnato tijesto (u trgovinama se nalazi u hladnjaku) ili smrznuto tijesto odvojeno na nekoliko ploča (takvo npr. ima Kaufland) kojima je dovoljno 10 min odmrzavanja. Leća se treba malo ohladiti jer se inače tijesto rastapa i puca od vrućeg punjenja. Još brža verzija: ohlađenu skuhanu leću bez dinstanja pomiješati s nasjeckanim lukom, začinima i malo ulja. U punjenju je potrebno malo ulja i vode da ostane sočno jer se tijekom pečenja dosta osuši.

IMG_20170724_111848_872

Ovakva prehrana natjerala me da razmišljam izvan uobičajenih okvira o hrani i da zavolim kuhanje jer je moralo postati kreativno s izbacivanjem tradicionalnih sastojaka u svežderskoj i vegetarijanskoj kuhinji, i s obzirom na to da se sastojci životinjskog porijekla nalaze u velikoj većini kupovnih proizvoda koji su time postali prekrižena opcija: na drastičnom sužavanju mogućnosti izbora za kupovinu postaje bolno vidljivo koliko je eksploatacija životinja raširena. Osim toga i mnogi proizvodi među onim „slučajno veganskima” postali su mi odbojni s obzirom na svoj sastav, te s promjenom prehrane i doživljaja hrane – i neukusni. Uostalom, većina je industrijske hrane praznog sadržaja, prepuna šećera, palmine masti/ulja i raznih kemikalija za pojačavanje okusa i konzerviranje. Zbog toga osobito rado skupljam i prosljeđujem recepte za brzu i jednostavnu pripremu veganskih jela.

(Nastavit će se… ovdje.)

*pod tim pojmom podrazumijevam ono što se rijetko konzumira izvan veganske/vegetarijanske prehrane, kao što su soja, tofu, seitan, tempeh, veganske alternative npr. šlagu ili mliječnom siru itd.

O autoru Diana (anti-kalopsia)

A different perspective - I'll often poop at your party and rain on your parade.
Ovaj unos je objavljen u Prava životinja, Životinje i označen sa , , , , , , , , , , , , , , , , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s