Apolitični politički skup

13310387_1275871665758998_161057058448266976_n

                                                    source: bespuća društvenih mreža

Jučer uz najbolju volju nisam mogla otići na prosvjednu šetnju za kurikularnu reformu pa mi preostade grintanje iz fotelje. Inače bih bila otišla da dobijem bolji pregled i da mi se ne može reći „nisi bila pa ne možeš govoriti protiv”, no mislim da i ovako mogu govoriti protiv. Drugi razlog za odlazak (iako sam protiv) bio bi taj da brojčano pridonesem za +1 jedinom prosvjedu koji osim marša za 8. mart, i uvjetno rečeno prajda, ovakvoj vladi pokazuje srednji prst, makar i onako stidljiv kakav jest. Međutim, nije mi jasno zašto, iz kojeg misterioznog razloga, masa ljudi izlazi na ovaj prosvjed, dok druge jednako bitne prosvjede većinom ignoriraju. Ne samo to, nego većina nema pojma kao što ni prošle godine pojma nije imala za što točno izlazi (nisam ni ja jer nisam čitala prijedlog kurikuluma), osim da su nezadovoljni cjelokupnim stanjem u zemlji. Moguće da je izlaznost tolika i zbog toga što se to prilično opsežno i dovoljno unaprijed marketinški promoviralo kao neki ultrasupercool događaj (možda čak bolje: event) koji je jednostavno must see i must attend na koji dolaze i viđeniji „selebritiji” i političari, prilika za selfie i osjećaj da si učinio nešto dobro. A usprkos dobroj namjeri nisi učinio ništa, osim udovoljio svojem osjećaju bitnosti i doprinosa pozitivnim promjenama u društvu, koji su, doduše, nepostojeći.

Znalo se i to da je prosvjed zapravo iskaz nezadovoljstva vladom, pa ipak se inzistiralo na tome da se takvo nešto ne artikulira dovoljno jasno i glasno, da se sakrije iza maske kurikularne reforme. Na prošlogodišnjem prosvjedu bila sam možda pola sata i otišla čuvši mlake govorancije, u stilu „izvin’te što vas uznemiravamo, mi smo nešto kanda nezadovoljni”, tako da nisam ni dočekala razdragano pjevanje Arsenovog pjesmuljka prikladnog više za djecu, a ne za odrasle ljude koji se navodno za nešto ozbiljno bore. Inzistiranje na apolitičnosti u nečemu što je itekako stvar politike, općenito inzistiranje na apolitičnosti u bilo kojem segmentu javnog života i pružanja javnih usluga, pa čak i mnogih privatnih odnosa, glupavo je i idealistički djetinjasto. Jer bilo koji segment života, društvenih odnosâ i funkcioniranja političke zajednice koji se neophodno reguliraju zakonom spada u politiku, i samo o tome kakva je politička opcija na vlasti ovisi i to kakav će biti školski program, hoće li se i koliko plaćati zdravstvene i obrazovne usluge, koliko će trajati porodiljni dopust, koliko će iznositi režije, i hoće li oni koji se griju zimi na plin ostati bez grijanja jer je neki naš diplomat izlanuo nešto protiv Rusije (u skladu s POLITIKOM svoje stranke) pa Putin zauzvrat zavrnuo pipu. Nevjerojatno je i to da se nekome „apolitičnom” to uopće mora objašnjavati, kao da iznova i iznova otkrivaš toplu vodu nekome tko još nije čuo za nju, a i kad čuje, tvrdoglavo odbija činjenicu da postoji i namjerno zaboravlja na to, a ti si na kraju taj koji se osjeća glupavo.

sekularnost1

                                                                               source: abc.net.au

Povrh toga, smiješno je čitati i slušati kako se eto ništa od prošle godine promijenilo nije, a čak su izašli prošetati se, malo su pljeskali i pjevali pa ljutito pustili šarene balone u znak prosvjeda. Zašto bi se promijenilo? Nakon „prosvjeda” treba odmoriti najmanje mjesec-dva do sljedećega, a umjesto da se rješavanje problema zahtijeva SVAKI DAN, prosvjed se ponavlja za godinu dana. I opet nemušto, s porukom „odstupite”, ali bez ideje što dalje i kako dalje, što znači ostajanje na statusu quo i znači nove, a istovjetne bezličnjake i nepotistički postavljene „stručnjake” u izradi obrazovnog programa. Tu dolazimo do trećeg mogućeg razloga za izlazak koji mi je ubačen kao buba u uho neki dan – dobro je da se izlazi na ulicu makar i ovako nemušto i pokazuje nezadovoljstvo – s vremenom bi se vjerojatno i zahtjevi iskristalizirali, posebno kad raja uvidi da neće biti ništa od samo šetnje ulicom uz kukavnu pristojnu molbu upućenu vladi da postupi onako kako oni traže.

Nije mi namjera ostrašćeno karakterizirati političke i crkvene velikodostojnike koji su doveli do ovog stanja u obrazovanju i državi, na stotine sličnih tekstova već je producirano, a i ne pridonosi ničemu. Problem je u apolitičnima i treba utjecati na njih da shvate i shodno tome prestanu s pridonošenjem propadanju iole civiliziranog društva u nas (umjesto što samo kukaju i svi drugi su im krivi), a politične da prestanu poslušno udovoljavati apolitičnima koji od njih traže da šute o politici. A o čemu će pričati na prosvjedu zbog kurikularne reforme, o politici ili kako se zbrajaju razlomci i ispisuju pisanke?! Inzistiranje na stručnjacima obavezno je, ali ne zaboravimo da na objema stranama ima stručnjaka i „stručnjaka”, koji rade za interese svoje političke opcije.

sekularnost2

                                                                   source: tportal.hr

I na kraju, sve dok krstite i šaljete djecu na vjeronauk makar se smatrali ateistima „da se dijete ne osjeća isključenim”, dok plaćate sakramente kao vjernici koji deklarativno ne podržavaju crkvu, ali „da ne bi selo pričalo”, dok jasno i glasno ne zatražite da se crkva makne iz javno financiranog obrazovanja i dok odlazite na mise mizoginim, homofobnim i proustaškim svećenicima i biskupima umjesto da tražite njihovo uklanjanje iz javnog djelovanja, i dalje ste dio toga sistema koji potiče na mržnju i diskriminaciju drugačijih i slabijih, dopušta miješanje crkve u politiku i dio ste statistike na temelju koje crkva izvlači ogroman javni novac, što vas čini aktivnim sudionicima u propadanju obrazovanja i općenito društva u nas. Dobro je poznato da je cijeli problem nastao zbog miješanja prstiju crkve u obrazovanje. Ta je borba svakodnevna, a ne samo jednom godišnje, i vodi se na raznim frontovima, a ne samo prosvjednom šetnjom.
Stavljanje solarizirane slike Jokića u stilu Obamine „hope” u profilnu sliku na Facebooku i šetnja jednom godišnje ne abolira vas od odgovornosti.

O autoru Diana (anti-kalopsia)

A different perspective - I'll often poop at your party and rain on your parade.
Ovaj unos je objavljen u Ateizam, Hrvatska, Obrazovanje, Politika, Religija i označen sa , , , , , , , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s