Konzerve i zigote

steinempatriarchy

Definicija patrijarhata jest mogućnost kontroliranja reprodukcije, a to znači da moraš kontrolirati ženska tijela. (o čemu se zapravo i radi)

Zadnjih dana opet vlada velika zabrinutost velikih moralista zbog nečije tuđe odluke želi li ili ne postati roditelj(ica), zabrinutost kojoj je svojstveno zabadanje nosa među tuđe noge i u maternice, a u javnom diskursu pljušte oštre osude o ubojstvu i ubojicama. Na pijedestalu sjedi Pravo Na Život kao sveopće božanstvo kojem se zagovaratelji obaveze rođenja i življenja klanjaju. Tako je Pravo Na Život postalo vrhunaravni imperativ kojem se trebaju povinovati svi koji žele da ih se smatra pravednim, moralnim osobama kako bi imali pravo s visine pljuckati po svima ostalima i sačuvati svoj nadasve ćudoredni obraz. Nebitan je odnos prema već živima, oblikovanim jedinkama, bitan je odnos prema tuđoj (i vlastitoj) zigoti, moruli, blastuli, embriju, koji odnose pobjedu i imaju zadnju riječ. Mnogi svoje protivljenje abortusu objašnjavaju argumentom „potencijala”, i ne samo da je zaštita navodnog potencijala neupitna, nego se sa sigurnošću zna i to da zigota, morula, blastula i embrij silno žele živjeti i roditi se, i da kao u onom prolajfovskom spotu već imaju i planove o tome čime će se baviti u životu, što će studirati, kako će im izgledati vjenčanje i koliko će djece imati (puno, naravno). Takve argumente teško je pobiti jer čini mi se, kroz maglu se sjećam, da sam kao embrij isto maštala o tome da ću biti astronaut… ili sam samo sanjala? Astronaut nisam postala, što znači da potencijal nije realiziran, što onda znači da sam se mogla i ne roditi – ali sad je kasno. A što bi bilo tako strašno u činjenici da se nisam rodila, pa čak i – nakon začeća?! Ne bi me bilo u ovoj dimenziji, kao što me nema u svim ostalim paralelnim dimenzijama i scenarijima „što bi bilo da je bilo” u kojima nisam rođena, jednako kao što u ovoj dimenziji nema bezbroj jedinki koje su mogle nastati spajanjem spolnih stanica već postojećih jedinki, pa ipak nisu nastale.
Ali vražji potencijal! Koliko potencijala propada svake sekunde!

Žena ipak odlučuje (valjda, pretpostavljam) o tome da se njezino jajašce oplodi i nitko je ne bi smio (valjda, smjelo pretpostavljam) prisiliti na to. Ako već uživa u takvoj slobodi, onda bi trebala moći odlučiti i da to jajašce ostane neoplođeno, te ako do neželjene oplodnje ipak dođe, da i dalje u miru odluči NE prolaziti kroz neželjenu trudnoću i porođaj, i da ju se ne prisiljava na to – jer žene se (valjda, pretpostavljam) rađaju slobodne jednako kao i muškarci. Iz tih razloga bespredmetno je govoriti o nepravdi prema muškarcima koji žele postati očevi suprotno ženinoj želji: biologija je odredila da je ona naposljetku ta koja mora iznijeti iscrpljujuću trudnoću pri čemu se troše resursi njezinog tijela za razvoj ploda, ona mora proći kroz porođaj i, u slučaju da je željela dijete, kroz prve godine koje zahtijevaju maksimalan angažman i stavljanje sebe ne u drugi, ne u srednji, nego u zadnji plan pred potrebama djeteta.

menpregnantsteinem2

Kad bi muškarci zatrudnjivali, abortus bi bio sakrament.

Ono što nije pravedno prema muškarcu jesu zahtjevi za alimentacijom kad on nije želio postati otac i to jasno izrazio. Pravosudni sustav u nas izrazito je nepravedan prema onim muškarcima iz rastavljenih parova koji istinski žele biti roditelji svojoj već rođenoj djeci, diskriminirajući ih u odnosu na majke bez objektivnog razmatranja koji bi od dvoje roditelja bio prikladniji za skrb o djetetu. Taj problem ukorijenjen je u društvu toliko da u praksi gazi zakonske odredbe, a proizlazi iz tradicionalno-konzervativnog pogleda na rodne uloge gdje žena mora biti majka i glavni skrbnik, te, posljedično, „dijete mora biti uz majku”, pa čak i kad već odavno ne sisa (što je realni razlog za ostajanje uz majku prvih mjeseci/godina života, ali i dalje ne bi smio biti presudan). Osim što se tako diskriminira muškarce, iz tog stajališta proizlaze i mnoge besmislice povezane s pitanjem abortusa kao grijeha i poimanje svetosti Majčinstva pa se diskriminiraju i žene. Ženin život svodi se na ulogu proizvodnje djece, a oduzima joj se pravo na to da bude Osoba. Njezina sloboda stavlja se iza slobode svih ostalih, pa čak i još neformiranog bića u njezinom tijelu, a ona i njezine želje najmanje su bitne. Odjednom je Osobom postalo oplođeno jajašce – ono dobiva osobnost, a žena svoju gubi postajući Inkubator i Hranilica.

conservatives_carlin

Ti konzervativci su strašni, jel’da? Svi oni obožavaju nerođene. Učinit će sve za nerođene, no kad se rodiš, tko te jebe. Konzervativci „za život” opsjednuti su fetusom. Od začeća sljedećih devet mjeseci. Nakon toga ne žele čuti za tebe, ne žele znati ništa! Ne zanima ih ni zdravlje djece, ni vrtići, ni školovanje, ni hrana, ni socijalna pomoć. Ako si nerođen super si, a ako si predškolac najebao si. Konzervativce boli briga za tebe dok ne dostigneš vojnu spremnost. Tada misle da si baš dobar, upravo ono što traže. Oni žele novorođenčad kako bi mogla postati mrtvi vojnici! „Za život, za život!” Ti ljudi nisu za život, oni ubijaju doktore. Kakav „za život” je to? Učinit će sve da spase fetus, ali ako odraste da bude doktor možda će ga jednostavno morati ubiti. Oni nisu za život. Znate što su? Oni su protiv žena. Najjednostavnije moguće – protiv žena. Ne vole ih. Ne vole žene. Smatraju da je glavna uloga žena da funkcioniraju kao priplodne kobile za državu. „Za život”… Ne vidim da puno tih bjelkinja koje su protiv pobačaja dobrovoljno transplantiraju neki crni fetus u svoju maternicu, a vi? Ne vidite da posvajaju bolesnu djecu, jel’ tako? Ne… to je nešto što bi Krist učinio.

Da se ne lažemo – gorljivost „konzervi” u obrani nepostojećih osoba sredstvo je za kontrolu i učvršćivanje patrijarhata kao posljednje brane tradicionalnog društva. Njih zapravo nije briga ni za postojeće kao ni za nepostojeće ljude, što se vidi u svakodnevnoj praksi. Kontrola nad ženama i njihovim reproduktivnim pravima dovodi žene u situaciju nemogućnosti odlučivanja o vlastitom životu i ostvarivanja vlastitih ambicija, što godi egu onih karakterno slabašnih muškaraca i jednako tako slabašnih žena koje su pristale na takvu ulogu. Jer one koji se smatraju ugroženima zbog tuđeg uređenja vlastitog života ne može se drukčije nazvati nego slabašnima. Zastrašujuća im je pomisao da postoje neke žene koje ne pristaju na te uvjete življenja; zastrašuje ih mogućnost da se može i drukčije. Konzervativni slabići nemaju svoje „ja” pa se oslanjaju na „tradiciju” iza čijih se skuta skrivaju, a propitivanje njezine ispravnosti i pravednosti spremno dočekuju na nož. Konzerve se potvrđuju kroz ono što ih u vlastitim očima čini moralno superiornijima od drugih, bitnijima i uzorom u društvu, a tradicionalnost je najlakši put jer ne zahtijeva promišljanje i vlastito zaključivanje. Postojanje mogućnosti da je nekome vrijedno nešto potpuno drukčije, a da za njihove vrijednosti ne mari, izbija im iz ruke adut umišljene veličine i oni gube dio publike koja bi im pljeskala. Ne samo to, nego abortus daje slobodu ženi da odlučuje o svom životu i time ruši stare vrijednosti, omogućuje postojanje netradicionalnih obitelji. Izjednačavanje netradicionalne obitelji s tradicionalnima usmjereno je prema postizanju ravnopravnosti svih ljudi, a to je katastrofa i propast. Konzervativni um čije se vrijednosti zasnivaju na diskriminaciji, maltretiranju, zakidanju i podređivanju drukčijih radi dokazivanja vlastite vrijednosti to ne može pojmiti ni prihvatiti. Njegova uobražena veličina zasniva se upravo na subjektivno-apstraktnom shvaćanju moći i superiorne moralnosti, koji putem državnih i religijskih institucija i zakonodavstva dobivaju i objektivno-represivnu dimenziju, zbog čega se toliko gura i zahtijeva unošenje zastarjelih obrazaca uređenja društva u državno zakonodavstvo koji kipte diskriminacijom i obezvređivanjem Drukčijih i Drugotnih. Kako je u nekoj forumaškoj raspravi još onomad oko sramotnog Markićkinog referenduma izjavio jedan konzerva: ako pederima dopuste da se vjenčaju, ja ću se razvesti od svoje žene jer onda naš brak gubi na vrijednosti. Taj komentar savršeno sažima shvaćanja osoba koje svoju vrijednost mjere nejednakošću i većim pravima od drugih (u kojoj su one u nadređenom položaju, naravno), a zapravo se otkriva njihova slabost u tome da im samopoštovanje ovisi o podređenom položaju svih drugih u društvu koji ne dijele njihove vrijednosti, o virenju preko plota, potvrđivanju samih sebe kroz prizmu tuđeg mišljenja i uplitanju u tuđi život. Nejednakost među ljudima njihovo je poimanje ljudskih prava.

Nema smisla ni osvrtati se na standardne protuargumente zabrani abortusa u pogledu socijalnih i ekonomskih uvjeta, siromaštva, diskriminacije i verbalnih i fizičkih napada na već postojeće, rođene i formirane jedinke, spominjati sirotišta, forsiranje „produženja vlastite loze” i dragocjenih vlastitih gena, opasnost ilegalnih abortusa itd., sve su to odveć poznate činjenice. Iz primjera već živućih, rođenih ljudi vidi se koliko bi i već ovako napredno, miroljubivo i zadovoljno čovječanstvo koje živi u blagostanju (sarkazam, naravno) tek napredovalo kad bi se realizirala ama baš svaka zigota, jer tako nalažu sveti Potencijal i sveto Pravo Na Život.

A treba ukazati i na to da velika većina „zaštitara” ljudskih embrija jedu meso i mliječne proizvode, dakle dok žderu tuđu već rođenu djecu i proizvode nastale silovanjem tuđih majki i otimanjem i klanjem njihove djece, imaju obraza govoriti o obavezi rađanja još nepostojećih jedinki i svetosti majčinstva. No licemjer ne može protiv sebe, licemjer voli uvijek iznova i iznova pokazivati puni spektar svog licemjerja. Pritom se može upirati u pokušajima dokazivanja da je čovjek bitniji od životinje koliko ga je volja, namjere su mu prozirne i prizemne. Logično je da nam je pripadnik vlastite vrste bitniji od nekog drugog jer je bliskiji, kao što su nam bitniji ljudi s kojima smo povezani od nepoznatih ljudi – s njima smo u zajednici i imamo najviše interakcija, ali tu priča staje. Nema opravdanja za izrabljivanje drugih, slabijih bića, samo zato što pripadaju drugoj vrsti. Takvo stajalište istovjetno je onome na kojemu se temelji izrabljivanje i diskriminacija među ljudima – potlačivanje ljudi druge rase, drugog spola, druge vjere ili etniciteta („plemena”) standardno je ponašanje konzervi i šovinista raznih vrsta.

ripped

Otet od majke pri rođenju. Ako se ustane, provest će 16 tjedana u zatočeništvu pa biti zaklan za teletinu. Ako se ne može ustati, bit će bačen na gomilu mrtvaca da umre od gladi. (photo credit: http://www.animalliberationfront.com)

Nacionalistički proustaški katolici idu toliko daleko pa na spomen koncentracijskih logora za djecu vade kartu abortusa i „genocida” nad embrijima kao nečega još gorega i time relativiziraju stvarne žrtve. Iz toga neshvatljivog „argumentiranja” jedino mogu zaključiti da je prema njihovom shvaćanju (ako oni uopće išta shvaćaju) bolje rađati kako bi oni imali materijala za puniti logore nepodobnima, slati u rat sirotinju, a u najmanju ruku svakodnevno zagorčavati život mnogoj djeci jednom kad se rode i odrastu ako ne odgovaraju njihovim vrijednosnim obrascima samo zato što su „pogrešne” etničke, (bez)vjerske ili klasne pripadnosti, seksualne orijentacije, ideologije koju zastupaju, ili jer su – žene. Utoliko je licemjerje dušebrižnika iz religioznih redova posebno gadljivo jer čak i kad se radi o umjerenim stavovima religioznih osoba koji ne uključuju izravno ugnjetavanje, i dalje se njeguje šovinizam prema ženama i negiranje njihovog integriteta, sve pod lažnom krinkom zabrinutosti za nerođene jer oni se sigurno žele roditi – božanstvo zvano Pravo Na Život tako zahtijeva i treba mu se prikloniti, pokloniti i pokoriti.

Žene se dakle vrijeđa i ponižava ako se žele dokazati u poslu, naročito u tradicionalno muškim zanimanjima, fizičkoj snazi, umjetnosti ili znanosti. Stigmatizira ih se na sve moguće načine – sramota je da širi noge, a zamisli(!) ne želi djecu (neki dan sam dobila komentar u jednoj raspravi na Facebooku: zašto žene uopće šire noge ako ne žele djecu).

sirinoge22

Tako to ide: drolja je ako je željela dijete pa shvatila da ga ipak ne želi imati i predomislila se – što, za razliku od nje, muškarac jako elegantno može izbjeći. Drolja je ako nije željela dijete, ali je zatrudnjela uslijed vlastite neukosti (dijelom i zahvaljujući konzervama i njihovoj gorljivosti da se zabrani seksualni odgoj u školama te kućnom i vjeronaučkom odgoju pod utjecajem religije – zastrašivanjem djece koja postaju svjesna svoje seksualnosti), ili uslijed svoje i partnerove nepromišljenosti (s tim da ovi ženomrsci uglavnom ne ubrajaju mušku odgovornost niti ikakvo učešće muškarca u uzroke neželjene trudnoće). Prljavu drolju treba razapeti na križ zbog pobačaja, zbog rađanja ali prepuštanja djeteta na posvajanje, zbog ostavljanja djeteta ocu, zbog zadržavanja djeteta koje nije željela. Mizoginija je prisutna u svim slojevima društva, neovisno o (ne)religioznosti, materijalnom statusu ili ideologiji. Crkveni religiozni stavovi idu još dalje pa osuđuju i kontracepciju, masturbaciju i prekinuti odnos kao grijeh, a temelj je isti kao i protivljenje abortusu – Potencijal. Takvo zastrašivanje katastrofalno je za zdrav razvoj djece u pubertetu i može stvoriti traume te nezdrav odnos i svakojake predrasude prema vlastitom tijelu i seksu, a neznanje i neinformiranost koji proizlaze iz toga često dovode upravo do sporne neželjene trudnoće, kao i spolnih bolesti. Dok se toliko brige posvećuje Potencijalu, onaj mnogo bitniji aspekt – zdrav razvoj već postojećih jedinki, osoba – zanemaruje se, koči i unazađuje.

prolife

Tek kad se budeš više brinuo za ovo -> umjesto za ovo <-, možeš reći za sebe da si „za život”.

U svijetu u kojemu je u većem dijelu normalno smatrati žene vlasništvom, silovati ih, mlatiti, bacati im kiselinu u lice, sakatiti ih i ubijati – vladanje nad vlastitom maternicom i seksualnošću dođe kao šamarčina egu već spomenutih slabašnih karaktera onih muškaraca koji svoju vrijednost sebi i društvu dokazuju kroz umišljenu nadređenost ženi i upravljanje njezinim životom. Osim toga, vjerojatno im je teško pojmiti da netko ne bi želio roditi njihove dragocjene gene, što je izravan napad na njihovu apstraktnu muškost i osobnost.

Kad se malo zagrebe ispod površine raznih verzija muških šovinista, kao i žena koje podržavanjem takvih stajališta rade protiv onih drugih žena koje su odabrale drukčiji život izvan normi tradicije i podređenosti, a koji pobačaj svrstavaju u sebičnost, naći će im se stostruko više razloga zašto su zapravo oni sebični. Za razliku od ostalih životinja, ljudi mogu predvidjeti mogućnosti i posljedice dolaska još jednog bića na ovaj svijet i imaju mogućnost to spriječiti, realizirati ili potpomognuti, a Potencijal ne znači moranje. Osim toga, Potencijal postoji neprestano, on ne nastaje tek u trenutku spajanja spolnih stanica. Nek’ mi gospoda i gospođe Nacionalisti, Šovinisti, Konzervativci, Vjernici i ostali Prolajfovci oproste, ali ne vidim razloga zašto se život mora dogoditi. Posebno ne vidim razlog zašto rađati potomka i osuditi ga da mora trpjeti njih, njihove jednako neodgojene potomke i njihovo srednjovjekovno shvaćanje društva na osnovi prava jačeg, vladavine rulje, i dokidanja prava „drukčijima”, kao i prisiljavanje žene na trudnoću i porođaj zbog tzv. Potencijala.

Pitanje je, kad bi znanost omogućila da muškarci zatrudne, koliko bi se šovinisti koji moraliziraju s visina „potrgali” za tom mogućnošću, bi li to učinili barem upola toliko strastveno koliko se zdušno „trgaju” za pravima nerođenog djeteta i za verbalnim ili fizičkim napadima na žene i pedere. Vjerojatno bi rekli da to nije prirodno i tako se izvukli. S obzirom na to da se i u javnosti često postavljaju i predstavljaju kao mjerodavni za odlučivanje što je prirodno, a što nije, jasno je da je prirodno upravo ono što oni čine i upravo način na koji oni žive, uz tvrdnju „Sve ostalo je nešto drugo”.

rights

– Što ste to učinili? – Ovaj homoseksualac pokušao nam je oduzeti pravo da mu oduzmemo njegova prava!

I naposljetku, moj osobni stav je da je Pravo Na Nepostojanje jače od Prava Na Život, istim argumentom prolajfovaca: jer je sigurno tako, jer ja tako kažem i smatram da je to ispravno. Razlika je u tome da imam maternicu o čijoj svrsi i upotrebi odlučujem isključivo ja, pa je moj argument ipak malo teži od neuhvatljivih tlapnji koje lebde u zraku – ovdje se ipak radi o odlučivanju o svom (mojem) životu koji već jest. Naposljetku, ne može se biti sebičan prema nerođenima jer samo nerođeni apsolutno ne pate pa bi ih shodno tome trebalo ostaviti na miru. A prolajfovci mogu do mile volje mlatiti po koprivama isključivo vlastitim reproduktivnim organima.

6-el-77-de-los-lc3adderes-anti-aborto-son-hombres-el-100-de-ellos-nunca-experimentarc3a1-el-embarazo

77 % protivnika abortusa na vodećim pozicijama su muškarci. 100 % njih nikad neće zatrudnjeti.

O autoru Diana (anti-kalopsia)

A different perspective - I'll often poop at your party and rain on your parade.
Ovaj unos je objavljen u Diskriminacija, Feminizam, Ljudska prava, Patrijarhat, Politika, Žene, Ženska prava i označen sa , , , , , , , , , , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s