Dajmo im da diskriminiraju

barbedwire

Već danima na društvenim mrežama i portalima nailazim na odjeke u vezi s „nepropisno” odrađenom pričešću dječaka s Downovim sindromom i izjavom Luke Popova u emisiji HRT-a Peti dan – da je pričestiti dijete s Downovim sindromom jednako izdavanju vozačke dozvole slijepcu. Digla se kuka i motika, do te mjere da je došlo i do peticije da se Popovu na HRT-u otkaže suradnja zbog te skandalozne izjave. A ne radi se tu o slučaju, primjerice, prisilnog pokrštavanja nevjernika ili inovjernika, oduzimanja ili ograničavanja prava nevjernika ili inovjernika, prisilnog / društvenim pritiskom ili nezgodno složenim rasporedom sati iznuđenog djetetova pohađanja vjeronauka u školi i sličnim problemima na kakve se često nailazi u interakciji crkve i onih koji nisu njezini pripadnici. Ne radi se tu ni o nekakvom prekršenom temeljnom ljudskom pravu (koje je, uzgred budi rečeno, ionako proizvoljna i relativna kategorija) – nebitno radi li se o vjerniku ili nevjerniku – u nekoj nadležnoj instituciji koja nam je kao građanima ove zemlje svima nametnuta i kao takva dužna poštovati naša prava. Ovdje se radi o odnosima unutar jedne organizacije u kojoj bi, de facto, ti odnosi trebali biti dobrovoljni. To dijete, kao i sva druga djeca koja se krste, pričešćuju itd., nije imalo pravo sâmo odabrati da pripada toj organizaciji, nego su to za njega odlučili njegovi roditelji. Druga djeca s punoljetnošću će moći odbiti da dalje sudjeluju u toj priči, za dječaka s Downovim sindromom slobodno odlučivanje neće početi čak ni sa službenom punoljetnošću jer on za to jednostavno neće biti sposoban. U takvim slučajevima u crkvi, navodi se, uobičajena praksa jest da se obred pričešćivanja ne odrađuje. Problematični dio je u tome da svećenik, kad je već pristao pričestiti dječaka na inzistiranje članova dječakove obitelji, nije odradio tu pričest kao i drugima jer je dječak bio izdvojen s još dvoje bolesne djece na klupu umjesto da stoji kod oltara s drugom djecom, čime je diskriminiran. Kao ulje na vatru, od jednog predstavnika rigidnih vjerničkih krugova umjesto osude tog postupka uslijedila je usporedba s vozačkom dozvolom za slijepce. Ali to nije ništa novo pod kapom nebes(nič)kom – crkva tradicionalno diskriminira razvedene, nevjenčane, djecu rođenu izvan braka, homoseksualce, žene, ateiste… – što je čist’ u redu dok god im razvedeni, nevjenčani, „kopilad”, homoseksualci i žene… i dalje dobrovoljno ponizno dolaze i biraju biti diskriminirani (ateisti im neće doći, logično). Problem je u tome da se crkva svim silama trudi proširiti tu diskriminaciju i izvan svojega stada i preliti je u sekularnu dimenziju.

pavementcrossOno što upada u oko jest gorljivost „liberala” i „lijeve scene” u obrani prava dječaka s Downom da dobije svoj sakrament i da ga se pritom ne diskriminira, kao i napadi na Popova jer je samo iznio puku činjenicu. Mnogi komentatori navode da je svećenik mogao napraviti iznimku i izmijeniti ritual kako bi izašao u susret obitelji jer ni oni nisu bili svjesni značenja toga sakramenta kad su ga primali u djetinjstvu. Očito nisu svjesni ni sada kao punoljetni korisnici društvenih mreža koji komentiraju ovaj slučaj – jer oni bi mijenjali propisane crkvene rituale „kako se kome sprdne”. Crkva ima stroga pravila i procedure, a kad je to već uobičajena praksa po već ustaljenim pravilima i procedurama, nema smisla histerizirati zbog njih – roditelji pristaju na „uvjete poslovanja” prilikom „potpisivanja ugovora”, a stvarnost je autoritarno okrutna kao i s teleoperaterima ili bankama: ili prihvati uvjete ili mijenjaj operatera ili se gubi, posebno zato što operater već dva milenija posluje na sebi svojstven način i sigurno se neće mijenjati i prilagođavati željama svakog pojedinog korisnika koji je dao mašti na volju. Točnije, raskini ugovor koji su potpisali tvoji roditelji u tvoje ime. Ono što je mnogo bolja opcija u odnosu na telekomunikacije i banke jest da se usluge crkvenog operatera mogu otkazati i može se živjeti bez njih, dok su telekomunikacije i financijske institucije postale neophodne za današnje uvjete života. Moglo bi se ustvrditi da otkazivanje ugovora s operaterom religijskih usluga otežava život u religijom prožetom društvu, ali ima nas koji živimo bez njega, neopterećeno njegovim ritualima, obavezama i uslugama – osim kada se, što je vrlo često, upliće u sekularni i nereligijski život, politiku, zakonodavstvo, obrazovanje i zdravstvo. Hajka na crkvu i ritualno medijsko ubijanje glasnika teško da će odbiti vjernike od crkve, posebno u ovom slučaju. Ova je bitka isključivo i samo njihova, neće im netko sa strane otvoriti oči bolje nego što mogu vidjeti i sami.

Iznenađujuće je stoga da se razne organizacije, inicijative i udruge, koje se tradicionalno bore protiv utjecaja crkve, sada bore za pravo jednog vjernika da ga se prilikom obavljanja crkvenih rituala ne diskriminira u toj istoj crkvi, umjesto da se bore za to da ga se uopće ne prisiljava na pripadnost toj organizaciji. Slijepce se stvarno diskriminira kad se radi o upravljanju vozilima, ali s jako dobrim razlogom, baš kao što se, gledajući kroz vjerničku i religijsku prizmu, s razlogom diskriminira osobu s Downom. Ali ma koliko sve to vjernicima bilo bitno, životno bitno, trebalo bi uključiti i objektivnost jer vjernici znaju s kim imaju posla pa, kao što je spomenuto, tako znaju i pravila koja moraju slijediti. Ali ako se i ostali članovi društva miješaju u uređivanje striktno internih odnosa crkve i vjernika ispada da je to zapravo bitno za cijelo društvo. S takvim apsurdom na korak smo od toga da se počnemo zalagati i za ukidanje diskriminacije slijepih u auto-školama – ali u nekoj drugoj zajednici koja nema veze s nama, naravno.

Napomena: moji stavovi dijametralno su suprotni stavovima Luke Popova i nisam nikada mislila da ću imati potrebu da ga „branim”, ali radi se isključivo o spornoj izjavi o ovom slučaju, ne i o ostalim stajalištima.

O autoru Diana (anti-kalopsia)

A different perspective - I'll often poop at your party and rain on your parade.
Ovaj unos je objavljen u Ateizam, Diskriminacija, Hrvatska, Ljudska prava, Politika, Religija i označen sa , , , , , , , , , , , , , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

2 odgovora na Dajmo im da diskriminiraju

  1. Mara Rebeka Herzog napisao:

    Crkva ne diskriminira protiv djece rođene izvan braka. Znam to po sebi, vanbračnom djetetu kojem to nitko nije nabijao na nos.

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s