1. maj

O međunarodnom prazniku rada tradicionalno se podsjećamo na borbu za radnička prava i koliko je još dug put do njihova potpunog ostvarenja. No kako to biva kod ljudima bitnih i uzvišenih tema, zaboravljaju se oni najpotlačeniji i najslabiji, pa tako i za 1. maj. Ovaj tekst posvećen je onima koji ne mogu govoriti za sebe.

horses-2239457_1280

(photo credit: skeeze @ pixabay.com)

Oni nevidljivi radnici na čija se prava malo tko osvrne i koji nemaju svoj dan istinski su nositelji napretka čovječanstva. Bez njihova rada, točnije bezobzirnog izrabljivanja njihova rada, teško je zamisliti kako bi bilo uređeno ljudsko društvo današnjice. Od davnina ljudi su eksploatirali životinjski rad za svoju korist, a na štetu životinja, ili vrlo slabu korist i za životinje koju je šteta i dalje višestruko nadmašivala (osim što možda samo pčele rade za sebe bez ljudskog upliva, gdje otimamo plodove rada). Ne-ljudske životinje tako se iskorištavaju za težak fizički rad do iscrpljenosti na raznim poslovima poput obrade tla u poljoprivredi, vuče ili podizanja i prenošenja teških tereta u šumarstvu, građevini itd., u prijevozu za vučenje kola, sanjki, kočija ili za jahanje, u berbama, kao tegleća radna snaga na teško pristupačnim terenima i u ratu; ili zbog nekih drugih sposobnosti kao terapijske životinje ili vodiči, kao ispomoć policiji i pirotehničarima, za prenošenje poruka, kao čuvari i ispomoć u iskorištavanju drugih životinja ili u lovu, u industriji zabave itd… i to su samo neki od poslova koje životinje odrađuju za čovjeka, dan za danom, cijeli svoj vijek bez svoje volje i bez nekakvih beneficija. To što dobiju krov nad glavom i hranu koju bi same priskrbile sebi da žive kako bi trebale – u prirodi – slaba je kompenzacija za doprinos koji stvaraju svojim radom. Osim toga, čovjek se prema životinjama radnicima odnosi kao i prema ostalim životinjama u službi čovjeka – one se tretiraju kao stvari bez osobnosti i svijesti, kao obična i lako zamjenjiva roba. Pretvaranje osobe u objekt počinje sa životinjama, i dok je mnogim ljudskim radnicima vrlo loše, ne-ljudskim radnicima i dalje je neusporedivo gore. Životinje ne primaju plaću za svoj rad, nemaju godišnji odmor, nemaju radno vrijeme, a najčešće nemaju niti zdravstvenu zaštitu na radu – sve ono za što se ljudski radnici bore i zahtijevaju. Naprotiv, njima to ne treba i ne bi ni smjele raditi, ali ih se izrabljuje do iznemoglosti pa ih se, islužene, zakolje za hranu i/ili umru od iscrpljenosti i bolesti. Goveda, konji, slonovi, deve, majmuni, magarci, psi, mule, ljame, pa čak i golubovi i kitovi, radnici su na najnižem stupnju ljestvice koji nose ogromne zasluge za naše uživanje u rezultatima njihova prisilnog rada.

Kad govorimo o izrabljivanju ljudskih radnika, sjetimo se i toga da smo svi mi izrabljivači ne-ljudskih radnika. Štoviše, to nisu radnici nego naši robovi – a mi smo puki robovlasnici sve dok negiramo njihova prava.

O autoru Diana (anti-kalopsia)

A different perspective - I'll often poop at your party and rain on your parade.
Ovaj unos je objavljen u Prava životinja, Životinje i označen sa , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s